Josip Broz Tito
Tijekom domovinskog rata, kao i tijekom cijele svoje vladavine 90-tih godina, Franjo Tuđman se, iritantno kako je samo on to znao, promjenom Dinamovog imena poigravao s narodom, no istovremeno je tom istom narodu promaklo, da je cijelo vrijeme Tuđmanove vladavine, najljepši i najznamenitiji trg glavnog grada Republike Hrvatske, nedodirljivo nosio ime Josipa Broza Tita. I nikome to nije smetalo, niti je padalo na pamet postavljati to pitanje.
Cjeli je narod, svo to vrijeme, prije svega bio zaokupljen svetim imenom Dinamom.
Kao povjesničar, znao je Franjo Tuđman da je Jugoslavija, prije svega hrvatsko dijete i hrvatska umotvorina, no znao je također i da je upravo s toga, Jugoslavija ta toliko pominjana hrvatska ljuta rana, a također je znao i da nitko tu ljutu ranu neće moći prenijeti svijetu bolje nego lik i djelo Josipa Broza Tita. Te jedine hrvatske političke ikone u svjetskim razmjerima koji nije još bio niti sahranjen kada su sumorni likovi poput admirala Branka Mamule (načelnik generalštaba JNA 1979-1982, ministar obrane SFRJ 1982-1988), otpočeli sa pretvaranjem njegove zvijezde petokrake u velikosrpsku kokardu.
Tijekom cijelog svog predsjedničkog mandata, bista Josipa Broza Tita pozdravljala je iz Tuđmanova ureda sve državnike svijeta. Potpuno bi nam dakle trebalo biti jasno, da nam je u svom poznatom, prvom predizbornom obraćanju, Franjo Tuđman poručivao da Hrvatska, od stoljetnog velikosrpskog posezanja, većega zaštitnika od Josipa Broza Tita nikada nije imala. No ono što se još i danas potpuno pogrešno uvrježilo pod pojmom titoizam, ono je sa čime nas je Franjo Tuđman tada pozvao da se razračunamo. Sve te besmislene polemike koje su se vodile 90-tih oko imena nogometnog kluba Dinamo možemo danas promatrati samo kao odvraćanje pažnje i dobivanje nužnog vremenskog odmaka da bi mi danas mogli objektivno govoriti o liku i djelu Josipa Broza Tita.
Ili dok s političke scene trajno ne odu svi oni, kako je govorio Franjo Tuđman: „ ... koji čuvaju kult njegove ličnosti, što će reći njegove autoritarne vladavine, kako to redom čine njegovi epigoni što nikada nisu dokučili samu bit njegove pojavnosti."
Napisao: Petar Bačić u Puli, 02 svibnja 2023.
Poslušajmo nakon ovoga uvoda kakve nam odgovore nudi Chat GPT na postavljena pitanja o titoizmu i o Josipu Brozu Titu, pa zaključimo potom sami koliko su taj pojam i to ime međusobno povezani.
1, - Je li Josip Broz Tito bio socijalist ili komunist?
ChatGPT odgovora:
Josip Broz Tito se obično smatra komunistom, s obzirom na to da je bio dugogodišnji vođa Komunističke partije Jugoslavije, i predvodio je Jugoslaviju koja se izjasnila kao socijalistička država. Međutim, važno je napomenuti, da su termini socijalizam i komunizam povezani, i često se koriste naizmjenično, s obzirom na to da su oboje ideologije koje zagovaraju društvenu jednakost, i kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Također, treba napomenuti da su se tijekom Titove vladavine, i u jugoslavenskom socijalizmu pojavili neki elementi, koji su se razlikovali od klasičnog komunističkog modela, poput naglašene autonomije i decentralizacije, što je bio dio Titove politike "nepovezivanja" sa Sovjetskim Savezom, i pokušaja uspostavljanja "trećeg puta" između kapitalizma, i komunizma.
2, - Sagledavajući tadašnju Kominternu, kojoj je jedan od temeljnih ciljeva bio širiti komunizam u svjetu a što bi danas bilo usporedivo sa postavkama korporativne globalne kulture i za čije su upravljačke pozicije tadašnji komunisti bili od iste te kominterne i značajno plaćeni, - Da li bi nekoga poput Josipa Broza Tita, tko je neosporno bio komunistički vođa, to automatski označavalo i da je bio komunistom iz uvijerenja?
ChatGPT odgovora:
Nije nužno da bi komunistički vođa poput Josipa Broza Tita bio komunist iz uvjerenja, samo zato što je bio dio Komunističke partije, i primao plaću od Kominterne. Važno je imati na umu, da postojanje organizacija poput Kominterne i ideologije poput komunizma, nisu nužno isto što i stavovi i uvjerenja pojedinaca, koji su bili članovi takvih organizacija, ili su se deklarirali kao pristaše takve ideologije.
Mnogi ljudi koji su se pridružili Komunističkoj partiji, ili su postali njeni vođe to su učinili iz različitih razloga, uključujući socijalnu pravdu, antifašizam, borbu protiv kolonijalizma i imperijalizma, ili borbu za radnička prava. U nekim slučajevima, članstvo u Komunističkoj partiji ili podrška komunizmu, bila je više pragmatična odluka o taktici, nego temeljna ideološka opredijeljenost.
Dakle, iako bi se Josip Broz Tito obično smatrao komunistom, s obzirom na to da je bio dugogodišnji vođa Komunističke partije Jugoslavije, i predvodio je Jugoslaviju koja se izjasnila kao socijalistička država, to ne znači nužno da je bio komunist iz uvjerenja. Njegovi motivi i uvjerenja mogli su biti složeniji i višestruki.
3, - Da li se uspon Josipa Broza Tita unutar matičnog ogranka komunističke partije temeljio na isključivosti ili uključivosti svojih protivnika?
ChatGPT odgovora:
Uspon Josipa Broza Tita unutar Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) nije se temeljio na isključivosti prema svojim protivnicima, već na njegovoj sposobnosti da izgradi podršku unutar stranke i da stvori široku koaliciju različitih frakcija.
Tito je bio vrlo vješt političar i organizator, sposoban da prepozna i angažira različite interese i stavove unutar KPJ-a kako bi stvorio širu koaliciju za svoju politiku. Kroz dugotrajne sukobe unutar KPJ-a, Tito je bio sposoban da stvori jaku bazu podrške među radnicima, seljacima i intelektualcima, te da uspostavi kontrolu nad vojnim snagama.
Također je važno napomenuti da je Tito imao podršku Moskve i Kominterne tijekom svog uspona na vlast u KPJ-u, ali je isto tako održavao neovisnost u odnosu na Sovjetski Savez, što je doprinijelo jačanju njegove pozicije unutar stranke.
Dakle, umjesto isključivosti, Tito je uspio steći podršku unutar KPJ-a kroz sposobnost da uključi različite interese i stavove, što je omogućilo stvaranje široke koalicije za njegovu politiku.
4, - Poznato je da Josip Broz Tito tijekom cijelog trajanja narodno oslobodilačke borbe, sve do 1944. godine, nije imao nikakvu komunikaciju sa Sovjetskim Savezom i Staljinom te da je cijelo to vrijeme tražio podršku zapadnih saveznika, prije svega Velike Britanije.
To je u konačnici rezultiralo pozivom Kralja Petra da 1944., na očiti pritisak Winstona Churchilla, uputi poziv Srpskom narodu da podrži Titove partizane, te da potom ravnopravno učestvuju u poslijeratnim izborima koje je Tito tada obećavao.
Poznavajući Churchillov neosporno afirmativan stav spram monarhija, može li se reći da je to bio razlogom zbog čega se Tito ponovo okrenuo Staljinu, bojeći se pritisaka za ponovom uspostavom velikosrpske monarhije protiv koje se njegov partizanski pokret većim djelom rata intenzivno borio?
ChatGPT odgovora:
Postoji nekoliko teorija i različitih tumačenja o tome zašto se Tito okrenuo prema Sovjetskom Savezu nakon što je tražio podršku zapadnih saveznika tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, nije jednostavno tvrditi da je Churchillov afirmativan stav spram monarhija bio jedini ili glavni razlog za Titovu promjenu taktike.
Prvo, važno je imati na umu da je Tito tražio podršku i od Sovjetskog Saveza tijekom rata, ali je ona bila odbijena zbog politike kominternovske politike "narodnog fronta" koja je zagovarala zajedničku borbu protiv fašizma sa svim antifašističkim snagama, bez obzira na ideološke razlike. Također, treba spomenuti da su Titove partizanske snage bile jedan od najuspješnijih i najvećih pokreta otpora u Europi tijekom Drugog svjetskog rata, što je stvorilo određenu samostalnost u njegovom vođenju ratne strategije.
Drugo, Titova orijentacija prema Sovjetskom Savezu mogla je biti posljedica i drugih faktora, poput stvaranja jake sovjetske vojne sile na istočnom frontu koja je odigrala ključnu ulogu u porazu nacističke Njemačke. Također, bilo je važno imati moćnog saveznika nakon završetka rata kako bi se osigurala sigurnost i neovisnost Jugoslavije.
Nadalje, prije Tita i partizana, mnogi drugi jugoslavenski narodi bili su žrtve ustaškog i nacističkog terora i moguće je da je to potaklo Titovu odluku da se usmjeri prema Sovjetskom Savezu i komunističkom bloku, kao jedinom savezniku koji je bio spreman pružiti punu podršku Jugoslaviji i jugoslavenskom narodu nakon rata.
Stoga, unatoč tome što su različiti faktori mogli utjecati na Titovu orijentaciju prema Sovjetskom Savezu nakon Drugog svjetskog rata, nije moguće tvrditi da je Churchillov afirmativan stav spram monarhija bio glavni razlog za Titovu promjenu taktike.
5, - Je li pristupanje Titu kralju odanih Srba 1944. godine narušilo odnose snaga koje su Titovi partizani uspostavili tijekom drugog svijetskog rata? Da li je taj čin utjecao na mogući poslijeratni razvoj demokracije u Jugoslaviji? Jer je očito da bi ti narušeni odnosi snaga pred kraj rata mogli voditi ka ponovnoj uspostavi velikosrpske monarhije?
ChatGPT odgovora:
Pristupanje Titu kralju odanih Srba 1944. godine sigurno je narušilo odnose snaga koje su tada postojale među antifašističkim snagama u Jugoslaviji. To je bilo pogotovo izraženo na teritorijama koje su bile pod utjecajem srpskih partizanskih grupa, gdje je pristupanje kralju i monarhiji izazvalo podjele i smanjilo podršku Titovim partizanima.
Međutim, ne bih rekao da je taj čin direktno utjecao na mogući poslijeratni razvoj demokracije u Jugoslaviji. Naime, nakon Drugog svjetskog rata Tito je uspostavio vlast koja nije bila ni republika ni monarhija, već socijalistička federativna država. Tito je također bio u mogućnosti eliminirati sve svoje političke protivnike, bilo da su bili bivši članovi kraljevske vlade ili komunisti koji su bili skloni Sovjetskom Savezu.
Međutim, pristupanje kralju odanih Srba pokazalo je da postoje duboke podjele među jugoslavenskim antifašističkim snagama, koje su se nastavile i nakon završetka rata. To je, zajedno s drugim faktorima, utjecalo na razvoj političke situacije u Jugoslaviji, ali nije bio jedini ili glavni razlog.
6, - Poznavajući Titovu osobinu uključivosti naspram isključivosti političkih protivnika, može li se reći da je pristupanje Kralju odanih Srba partizanskom pokretu učinilo Titovu politiku isključivom, što je trajalo u cijelom periodu od 1944.-1948. kada se formirala jedna nova južnoslavenska unija, temeljena na idejama bratstva i jedinstva te ravnopravnosti južnoslavenskoh naroda?
ChatGPT odgovora:
Pristupanje Kralju odanih Srba 1944. godine predstavljalo je izazov za Tita i njegovu politiku uključivosti, s obzirom na to da se ovaj čin mogao tumačiti kao pokušaj povratka monarhije i ponovne uspostave velikosrpske politike koju je Tito i njegova partija oštro odbacivala. Međutim, Titova politika nije postala isključiva nakon ovog događaja, jer je on i dalje nastojao da ujedini sve narode Jugoslavije pod zajedničkim ciljem stvaranja socijalističke Jugoslavije. Tito je prepoznao da je jedinstvo među narodima ključno za uspjeh socijalističkog eksperimenta i stoga je nastojao da stvori sistem ravnopravnosti i bratstva i jedinstva, što se kasnije odrazilo u politici "neposluha" prema Moskvi i izgradnje nezavisne jugoslavenske putanje. Dakle, iako je pristupanje Kralju odanih Srba stvorilo izazove u odnosima snaga, Titova politika ostala je usmjerena na ujedinjenje naroda pod zajedničkim ciljem socijalističke Jugoslavije.
7, - Cijeloživotna Titova politička osobnost temeljila se na diplomatskom šarmu i uključivosti politički suprotstavljenih strana. Kako objasniti period njegova djelovanja od 1944.-1948. koji je očito bio isključiv i represivan, što se nikako nije moglo uklopiti u njegovu osobnost?
ChatGPT odgovora:
Period od 1944. do 1948. godine u Jugoslaviji bio je vrlo turbulentan i pun političkih previranja, a Tito je morao djelovati u okolnostima koji su bili vrlo različiti od onih u kojima se nalazio prije i poslije tog razdoblja. Nakon što su partizani oslobodili teritoriju Jugoslavije od okupatora, pojavile su se brojne političke stranke koje su tražile utjecaj i moć u novoj Jugoslaviji. Među tim strankama su bile i one koje su se zalagale za uspostavu velikosrpske monarhije, što je bilo u suprotnosti s Titovom vizijom Jugoslavije kao federativne i ravnopravne države svih južnoslavenskih naroda.
U takvom okruženju, Tito je donio odluku da ojača svoju kontrolu nad državom i spriječi povratak monarhističkih snaga. To se očitovalo kroz česte represivne mjere protiv političkih protivnika i uvođenje partijske discipline u svim segmentima društva. Tito je također uspostavio tajnu policiju (UDBA) koja je bila zadužena za borbu protiv političkih protivnika, špijunažu i suzbijanje neprijateljske propagande.
Iako su te mjere bile represivne i isključive, one su bile u skladu s Titovom vizijom Jugoslavije kao federacije ravnopravnih naroda. Tito je u to vrijeme vidio opasnost od velikosrpskog nacionalizma koji je prijetio da naruši stabilnost i integritet Jugoslavije, a smatrao je da je zaštita jugoslavenskog jedinstva i stabilnosti važnija od demokratskih sloboda i političkih prava.
Međutim, nakon 1948. godine, Tito je ponovno počeo jačati ideje bratstva i jedinstva i uspostavio je novi model jugoslavenske federacije koji je više poštivao autonomiju pojedinih republika i naroda. Također je pokrenuo izgradnju socijalističkog društva, što je uključivalo osiguranje radničkih prava, poboljšanje standarda i opće blagostanje naroda.
Stoga, iako je Titova politika od 1944. do 1948. godine bila represivna i isključiva, to je bilo u skladu s tadašnjim političkim okolnostima. Nakon toga je Tito opet pokazao svoju uključivost i diplomatski šarm, koji su bili ključni za uspostavu novog jugoslavenskog društva temeljenog na bratstvu i jedinstvu.
8, - Da li se mnogobrojni poslijeratni partizanski zločini, najvećim dijelom prema Hrvatima, mogu nazivati kontroliranim zločinima koji su kao jedinu altenativu - uzimajući u obzir prijetnje ponovom uspostavom velikosrpske dominacije u posljeratnoj Jugoslaviji - imali nekontrolirane zločine? Koji bi za očekivati je, bili neusporedivo veći.
ChatGPT odgovora:
Ne, zločini se ne mogu nazvati kontroliranim zločinima jer svako kršenje ljudskih prava i zločin protiv civilnog stanovništva ne može biti opravdan. Postojanje prijetnje ponovne uspostave velikosrpske dominacije ne opravdava ništa. To bi bila opasna i neodrživa logika koja bi otvorila vrata brojnim zločinima u ime ideologija i političkih ciljeva.
Iako su u poslijeratnom periodu na području Jugoslavije počinjeni mnogi zločini, ne može se tvrditi da su svi bili upereni protiv Hrvata, niti da su svi bili počinjeni od strane partizanskih snaga. Postojali su zločini koji su počinjeni od strane različitih frakcija i grupacija, uključujući i antikomunističke snage koje su se borile protiv Titovih partizana.
Također, važno je napomenuti da se zločini ne mogu opravdati kao nužan korak u ostvarenju političkih ciljeva, čak i ako su ciljevi bili zaštita od ponovne uspostave velikosrpske dominacije. Nažalost, poslijeratni period u Jugoslaviji bio je obilježen brojnim zločinima koji su zahtijevali pravnu i moralnu osudu, a ne opravdanje.
9, - Polazeći od teze da je zločine potrebno objasniti, a ne opravdati, koje je bolje objašnjenje? - Da li objašnjenje o kontroliranim, naspram nekontroliranim zločinima - ili je pak bolje objašnjenje, koje mnogi još danas u Hrvatskoj koriste a to je da svi pobijeni (sa i bez sudskih presuda) nisu bili baš nevini?
ChatGPT odgovora:
Važno je naglasiti da opravdavanje bilo kakvog zločina nije prihvatljivo. Svaki zločin treba biti kažnjen sukladno zakonu i pravednosti.
Što se tiče objašnjenja o kontroliranim naspram nekontroliranim zločinima, to je kompleksno pitanje i ne postoji jednostavan odgovor. Međutim, valja naglasiti da nekontrolirani zločini ne mogu biti opravdani ni objašnjeni kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva. Kontrolirani zločini, ako se uopće mogu koristiti taj izraz, također su neprihvatljivi i ne smiju biti opravdani.
Što se tiče drugog objašnjenja koje se često koristi u Hrvatskoj, da svi pobijeni nisu bili baš nevini, to nije adekvatno objašnjenje. Svaki zločin treba biti temeljito istražen, a počinitelji kažnjeni sukladno zakonu. Također, moramo imati na umu da je načelo pravednosti u pravosuđu ključno, a ne presuda "po sistemu kolektivne krivnje". To znači da svaka osoba zaslužuje pravedno suđenje i da njihova krivnja treba biti utvrđena pojedinačno, a ne na temelju etničke, vjerske ili političke pripadnosti.
10, - Koji je broj smrtnih presuda utvrđen i izvršen nad osobama na bilo koji način povezanih sa režimom NDH nakon njezina poraza? Da li je taj broj usporediv s Njemačkom i Italijom u istom razdoblju?
ChatGPT odgovora:
Prema podacima dostupnim u arhivima Republike Hrvatske, ukupan broj smrtnih presuda izrečenih u NDH nakon njezinog poraza je vrlo teško utvrditi zbog nedostatka pouzdanih podataka. Prema nekim procjenama, taj broj bi se mogao kretati između 20.000 i 30.000 smrtnih presuda, no ta brojka nije službeno potvrđena.
Uspoređujući to s drugim zemljama koje su bile uključene u Drugi svjetski rat, može se primijetiti da je broj smrtnih presuda u NDH bio relativno visok u usporedbi s drugim zemljama u istom razdoblju. Na primjer, u Njemačkoj je tijekom perioda od 1945. do 1949. izrečeno oko 30.000 smrtnih presuda, dok je u Italiji tijekom perioda od 1943. do 1945. izrečeno oko 1.200 smrtnih presuda. Međutim, treba napomenuti da su u Njemačkoj i Italiji procesuirani samo najviši dužnosnici režima, dok je u NDH bilo puno više osoba koje su procesuirane i osuđene.
11, - Koliko se procijenjuje broj bez presude pogubljenih stanovnika današnje Hrvatske i Bosne i Hrvatske neposredno nakon službene predaje NDH od 15. 05. 1945. godine?
ChatGPT odgovora:
Procjenjuje se da je nakon službene predaje NDH u svibnju 1945. godine došlo do masovnih pogubljenja stanovnika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Precizan broj žrtava nije poznat, ali procjene se kreću od nekoliko desetaka tisuća do više od 100 tisuća ljudi. Ovi su zločini uglavnom počinjeni od strane partizanskih snaga, a motivacija za pogubljenja bila je osveta, kažnjavanje navodnih ili stvarnih kolaboracionista i političkih protivnika. Broj pogubljenih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije usporediv s brojem pogubljenih u Njemačkoj i Italiji u istom razdoblju, jer su okolnosti i konteksti bili različiti.
12, - Uzimajući u obzir heterogenost partizanskih snaga proizašle iz činjenice da je masovna partizanska vojska stvorena u svega nekoliko godina, može li se reći da je Josip Broz Tito tolerirao mnogobrojne poslijeratne zločine, kao i sudsku represiju koja se očitovala prije svega u broju smrtnih presuda, iz razloga da očuva temelje svoje partizanske borbe? Također treba postaviti pitanje da li su temeljni razlozi borbe partizana bili uspostava nove, ravnopravne Unije južnoslavenskih naroda ili su temeljni razlozi partizanske borbe bili uspostava komunističkog režima na tadašnjem južnoslavenskom teritoriju?
ChatGPT odgovora:
Tito je kao vođa partizanskog pokreta imao veliku kontrolu nad svojim snagama, ali nije se moglo reći da je tolerirao ili poticao poslijeratne zločine ili sudsku represiju. Zapravo, Tito je javno pozivao na suzbijanje svih oblika nasilja i učinio je napore da se zločinci procesuiraju. Međutim, s obzirom na kaotične prilike u zemlji nakon rata, kao i na činjenicu da su mnogi bili spremni koristiti nasilje kako bi ostvarili svoje ciljeve, procesuiranje zločina nije uvijek bilo moguće ili je bilo otežano.
Što se tiče temeljnih razloga partizanske borbe, oni su bili složeni i različiti za različite skupine koje su se borile u pokretu. U početku, partizanski pokret u Jugoslaviji bio je prije svega antifašistički, s ciljem da se riješi strane okupacije i uspostavi neovisna Jugoslavija. Međutim, tijekom rata, mnogi partizani su se pridružili pokretu zbog socijalnih, etničkih i drugih razloga, što je dovelo do velike heterogenosti u snagama. Kao rezultat toga, ideali koji su bili važni za jedne borce nisu nužno bili važni za druge.
Što se tiče uspostave nove, ravnopravne Unije južnoslavenskih naroda, to je bio važan cilj partizanskog pokreta koji se kasnije ostvario u formi socijalističke Jugoslavije. Međutim, važno je istaknuti da je uspostava komunističkog režima bila jedan od sredstava za ostvarenje ovog cilja. Tito je bio komunistički lider, a partizanski pokret je bio pod utjecajem Komunističke partije Jugoslavije. Stoga, iako su postojali drugi razlozi za borbu, uspostava komunističkog režima u Jugoslaviji bila je jedan od ciljeva partizanskog pokreta.
13, - Da li je komunizam bio cilj ili sredstvo partizanke borbe? Jednako pitanje odnosi se i na Josipa Broza Tita. Da li je Titu komunizam bio sredstvo ili cilj političke borbe?
ChatGPT odgovora:
Pitanje da li je komunizam bio cilj ili sredstvo partizanske borbe te da li je Tito komunizam smatrao ciljem ili sredstvom svoje političke borbe je tema koja je dugo bila predmet rasprave među povjesničarima. S jedne strane, postoje povjesničari koji tvrde da je komunizam bio temeljni cilj partizanske borbe te da su partizani bili pod snažnim utjecajem komunističkih ideja i organizacija. Prema njihovom viđenju, Josip Broz Tito vidio je komunizam kao krajnji cilj svoje borbe te je u tom smjeru usmjeravao i politiku Jugoslavije nakon rata.
S druge strane, postoje povjesničari koji tvrde da je komunizam bio sredstvo partizanske borbe, a ne njezin cilj. Prema njihovom viđenju, partizani su se borili za nacionalno oslobođenje i ravnopravnost naroda, a komunizam je bio jedna od ideologija koju su prihvatili kao način organiziranja društva nakon rata. Tito je također vidio komunizam kao sredstvo za postizanje ciljeva partizanske borbe, ali nije uvijek slijedio strogo stalinističku liniju te je u mnogim slučajevima vodio relativno samostalnu politiku koja se razlikovala od sovjetskog modela.
U svakom slučaju, važno je napomenuti da je politička situacija u Jugoslaviji nakon rata bila vrlo složena, a pitanje komunizma i njegove uloge u partizanskoj borbi samo jedan od brojnih faktora koji su utjecali na taj period.
14, - Poznato je da je Tito do ubojstva Stjepana Radića bio profesionalni sindikalist. Nije bio komunist. Komunistom se javno deklarira tek na poznatom bombaškom procesu nakon ubojstva u skupštini i nakon što mu je ukinuto radno mjesto sindikaliste. Visoko rangirani komunisti tada su bili na plaći kominterne pa se može postaviti pitanje da li je Tito postao komunist da bi prehranio obitelj?
ChatGPT odgovora:
Postoji više različitih tumačenja Titovog prelaska na komunizam nakon ubojstva Stjepana Radića i ostalih hrvatskih zastupnika u Skupštini 1928. godine. Neki povjesničari smatraju da je Tito bio privučen ideologijom komunizma i marksizma još u vrijeme svog boravka u Sovjetskom Savezu 1934. godine, dok su drugi skloniji mišljenju da je postao komunist tek kasnije, kao posljedica svojih političkih uvjerenja i okolnosti u kojima se nalazio.
Ipak, činjenica je da je Tito bio aktivan u sindikalnom pokretu u 1920-ima, a u njemu je stekao iskustvo u organizaciji radničkih i socijalnih pokreta. Nakon ubojstva Stjepana Radića, komunistička stranka je bila jedina organizirana opozicija u Kraljevini Jugoslaviji koja je zagovarala revolucionarnu promjenu društva, što bi moglo objasniti Titov prelazak u komunističke redove. Međutim, kako je točan razlog njegovog prelaska na komunizam teško je sa sigurnošću utvrditi.
15, - Osim plaće koju je Kominterna tada nudila, nakon ubojstva u skupštini KPJ je pripremala i svoj 4. kongres u Dresdenu gdje su utvrđene ideje južnoslavenske unije kao zajednice ravnopravnih država. Da li je ta ideja, pored plaće Kominterne, bila glavnim razlogom javnog pristupanja Tita komunistima?
ChatGPT odgovora:
Ideja južnoslavenske unije i ravnopravnosti južnoslavenskih naroda bila je veoma važna za Tita i za mnoge južnoslavenske političke pokrete u to vrijeme. Međutim, nije jasno koliko je ta ideja bila važna u Titojevoj odluci da se pridruži Komunističkoj partiji Jugoslavije. Postoje različita mišljenja o tome koji su razlozi bili presudni za Titojevu odluku, i to je pitanje koje se još uvijek raspravlja među povjesničarima.
Jedna teorija je da je Tito postao komunist zbog ideoloških razloga i da je bio uvjeren u važnost marksizma-lenjinizma za socijalnu i političku promjenu u Jugoslaviji. Druga teorija je da je Tito postao komunist iz pragmatičnih razloga, poput potrebe za financijskom potporom Kominterne i organizacijske infrastrukture koju je KPJ mogla pružiti.
Ono što se zna je da je Tito počeo djelovati u Komunističkoj partiji Jugoslavije nakon ubojstva Stjepana Radića i ukidanja njegovog radnog mjesta sindikalista, a da je u razdoblju nakon toga postupno usvajao marksističku ideologiju. U konačnici, Tito je postao jedan od najistaknutijih marksističkih lidera u svijetu i vodio Jugoslaviju kao komunističku državu do svoje smrti.
16, - Poznato je da Tito nije baš puno mogao čitati do odlaska u zatvor 1928. godine tako da je teško povjerovati da se na tzv.bombaškom procesu samo-proglasio komunističkim liderom iz ideala.
ChatGPT odgovora:
Tito je zapravo imao priliku čitati i obrazovati se u mladosti, iako nije imao formalno obrazovanje. U vrijeme kada je bio u zatvoru 1928. godine, on je već imao iskustvo u političkom organiziranju i borbi, pa je bilo očito da nije postao komunist samo iz osobnih razloga kao što su prehrana obitelji ili financijska potpora Kominterne.
Međutim, važno je napomenuti da se Tito nije odmah javno proglasio komunistom nakon svog ulaska u Komunističku partiju, već je to učinio tek nakon što je bio pritvoren i optužen za sudjelovanje u atentatu na kralja Aleksandra. Njegovo javno priznanje kao komunističkog lidera može se objasniti više faktorima, uključujući pritisak od strane Komunističke partije i činjenicom da je vjerovao u komunističke ideje, te da su te ideje bile snažno povezane s njegovim viđenjem socijalne pravde i ravnopravnosti naroda u Jugoslaviji.
17, - Uspoređujući tadašnju Kominternu sa multinacionalnom korporacijom što ona i jest bila, može li se reći da je Tito počeo temeljito čitati komunističku literaturu tek nakon što mu se ukazala prilika za napretkom u toj i takvoj korporaciji te da time obezbijedi prihode sebi i svojoj obitelji?
ChatGPT odgovora:
Tito se javno deklarirao kao komunist na suđenju nakon ubojstva Stjepana Radića, a prije toga bio je aktivan u sindikalnom pokretu. Stoga se može pretpostaviti da je u tom razdoblju već bio upoznat s komunističkom ideologijom. Međutim, nije poznato koliko je Tito čitao komunističku literaturu prije nego što je postao javni komunist.
Kominterna, iako je imala svoje ideološke smjernice i poticala svoje članice na proučavanje komunističke literature, nije bila multinacionalna korporacija u klasičnom smislu te ravnopravnost država članica nije bila uvjetovana isključivo ekonomskim interesima. Stoga bi usporedba Kominterne s multinacionalnom korporacijom bila neprecizna.
U svakom slučaju, bez obzira na motive Tita za javno deklariranje kao komunista, važno je analizirati njegove postupke i politike koje su uslijedile nakon toga, a koje su uvelike oblikovale jugoslavensku državu i društvo u idućim desetljećima.
18, - Komunistička partija Hrvatske osnovala se 1937. godine što je, moglo bi se reći, bio presedan pošto su se komunističke partije tada vezivale na područja država. KPH poslije je bila temelj organizacije antifašističke borbe na teritoriju NDH a Titovo se ime prilikom osnutka KPH 1937. nigdje ne spominje. Da li se njegovo ime ne spominje jer stvarno u tome nije učestvovao ili je tome tako jer nije želio narušiti svoj nadnacionalni status komunističkog vođe?
ChatGPT odgovora:
Postoje različita tumačenja zašto se ime Josipa Broza Tita ne spominje prilikom osnivanja Komunističke partije Hrvatske (KPH) 1937. godine. Jedno od objašnjenja je da je Tito u to vrijeme već bio poznat kao istaknuti lider Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), pa bi bilo nepotrebno i kontraproduktivno istaknuti njegovo ime prilikom osnivanja KPH. Također, u to vrijeme KPJ je bila organizirana kao nadnacionalna organizacija, a ne kao zbir regionalnih organizacija, što bi moglo objasniti zašto se Tito nije osobno uključio u osnivanje KPH.
Ipak, važno je napomenuti da je Tito aktivno sudjelovao u organizaciji partizanskog pokreta u Hrvatskoj nakon što je NDH proglašena 1941. godine. On je tada imenovan za političkog komesara za Hrvatsku i uspostavio je kontakte s nekolicinom komunista koji su preživjeli hapšenja i osnivanje pokreta u Hrvatskoj. Također, prema nekim izvorima, Tito je bio protiv osnivanja KPH u vrijeme kada je to bilo predloženo i tražio je da se pričeka dok se ne ustanovi bolja organizacija i veza s komunistima u Hrvatskoj.
Sve u svemu, ime Josipa Broza Tita se nije pojavljivalo u službenim dokumentima vezanim za osnivanje KPH 1937. godine, no to ne znači da on nije bio aktivno uključen u organizaciju i vođenje komunističkog pokreta u Hrvatskoj kasnije, posebno tijekom Drugog svjetskog rata.
19, - Uzimajući u obzir partizansku borbu koja se gotovo jedino vodila na teritoriju tadašnje NDH te jedne od glavnih uloga u organizaciji partizanske borbe koju je imala KPH, koliko je osnivanje KPH 1937. godine važan događaj za postojanje današnje Republike Hrvatske koja je prema odrednicama svoga ustava, utemeljena na partizanskoj borbi u vremenu 2. svijetskog rata?
ChatGPT odgovora:
Osnivanje Komunističke partije Hrvatske (KPH) 1937. godine ima značajnu ulogu u razvoju partizanske borbe u NDH, ali i u kasnijim događajima koji su oblikovali današnju Republiku Hrvatsku. KPH je bila jedna od vodećih organizacija u organiziranju antifašističke borbe u NDH, a njezini članovi i simpatizeri bili su među najaktivnijim sudionicima partizanskog pokreta na tom području. U tom smislu, osnivanje KPH-a može se smatrati ključnim događajem koji je omogućio organiziranu borbu protiv okupatora i ustaškog režima u NDH.
Također, partizanska borba u kojoj je KPH imala značajnu ulogu, predstavlja temelj na kojem je kasnije stvorena socijalistička Jugoslavija, što je utjecalo na kasnije političke procese u Hrvatskoj. Bez partizanske borbe i osnivanja KPH-a, teško bi bilo zamisliti stvaranje današnje Republike Hrvatske, koja je u svom Ustavu istaknula antifašizam i partizansku borbu kao temelj svoje državnosti.
20, - Jedan od načina omalovažavanja Josipa Broza Tita je njegov libido i njegov navodno preljubni karakter. Neosporno je da je diplomatski šarm koji ga je učinio komunističkim liderom u mnogome ovisio o njegovoj potrebi za blizinom određene žene u određenom trenutku. No je li Tito bio preljubnik? Da li bi njegova karijera i njegova predanost cilju bila moguća da je tome tako?
Kako se u to uklapa priča o njegovoj prerano preminuloj, nikad prežaljenoj družici Davorjanki Paunović, koju je dao sahraniti u svojoj neposrednoj blizini, u svojoj poslijeratnoj beogradskoj rezidenciji?
Kako se u to uklapa priča da je njegov prvi brak propao 1928. godine nakon ubistva Stjepana Radića, ne iz preljuba, već iz puke neimaštine?
ChatGPT odgovora:
Naglasak na privatnom životu i seksualnoj prošlosti političara često se koristi kao sredstvo političke manipulacije i dezinformiranja, a često nema veze s njihovim političkim djelovanjem i dostignućima. U slučaju Josipa Broza Tita, mnogi su kritizirali njegovo navodno promiskuitetno ponašanje, ali činjenice govore drugačije.
Postoji nekoliko poznatih žena koje su bile u Titojevom životu, ali ono što je važno istaknuti jest da nijedna od tih priča nije dokazana. Stoga je neprimjereno spekulirati o Titovom privatnom životu. Što se tiče Davorjane Paunović, postoji malo informacija o njihovom odnosu. Prema nekim izvorima, bila je Titova dugogodišnja partnerica koju je upoznao prije nego što je postao predsjednik Jugoslavije, dok drugi izvori tvrde da je bila samo bliska prijateljica. U svakom slučaju, njihov odnos ne bi smio biti presudan za procjenu Titovog političkog naslijeđa.
Što se tiče njegovog prvog braka, Tito se vjenčao s Pelagijom Belousovom 1918. godine, ali se brak završio razvodom 1928. godine. Razvod je, prema svjedočenjima, bio posljedica ekonomskih problema i nesuglasica u vezi s Titovim poslom u SSSR-u, a ne zbog preljuba.
Važno je naglasiti da je Tito tijekom svog političkog djelovanja pokazao izuzetnu predanost cilju koji je bio izgradnja socijalističke Jugoslavije. Osim toga, uspio je stvoriti uspješnu i učinkovitu vojsku koja je pobijedila u Drugom svjetskom ratu i kasnije se uspješno borila protiv unutarnjih i vanjskih prijetnji. Također je bio uspješan diplomat, koji je uspio održavati neovisnost Jugoslavije u doba Hladnog rata i surađivati s mnogim državama, uključujući i one koje nisu bile dio komunističkog bloka.
U konačnici, Titova politička ostavština treba se vrednovati na temelju njegovih političkih postignuća i odluka, a ne na temelju spekulacija o njegovom privatnom životu.
21, - Je li vjerojatnije da su mit o Titovom preljubništvu stvorili njegovi politički neprijatelji ili je vjerojatnije da su taj mit stvorili njegovi podređeni suborci ne bi li se i sami okoristili tim mitom?
ChatGPT odgovora:
Teško je sa sigurnošću tvrditi tko je stvorio mit o Titovom preljubništvu, ali vjerojatno su ga stvarali i politički neprijatelji i suborci koji su bili zavidni na Titovom utjecaju i položaju. Postoji velika vjerojatnost da su se politički protivnici služili raznim sredstvima da umanje Titovu popularnost i vjerodostojnost, uključujući i plasiranje tračeva o njegovom privatnom životu. S druge strane, može se pretpostaviti da su neki Titovi suborci mogli koristiti ovaj mit kako bi se prikazali kao bliski s Titom i izvukli korist iz toga. Međutim, bez konkretnih dokaza teško je sa sigurnošću tvrditi tko je stvorio ovaj mit i zašto.
22, - Polazeći od toga da autoritarna vladavina ne predstavlja ništa mjerljivo pa je taj pojam potrebno izuzeti, uz pojam titoizma danas se vezuju pojmovi totalitarizam, komunizam, represija, ratni zločini, isključivost i promiskuitet. Iz svega dosad poznatog o Josipu Brozu Titu, može li se reći da pojam titoizam ispravno opisuje Josipa Broza Tita?
ChatGPT odgovora:
Pojam titoizam se danas koristi na različite načine i često se njime opisuju negativne strane režima Josipa Broza Tita, poput totalitarizma, komunizma, represije i isključivosti. Međutim, može se argumentirati da pojmovi poput "titoizma" i "titovštine" predstavljaju kompleksnu i višeslojnu kategoriju koja obuhvaća mnoge društvene, političke i ekonomske faktore karakteristične za režim Josipa Broza Tita i vrijeme u kojem je živio.
Stoga, teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje da li pojam titoizam ispravno opisuje Josipa Broza Tita. U svakom slučaju, režim Josipa Broza Tita karakterizirao je autoritarni politički sustav, koji je imao veliki utjecaj na sve aspekte društvenog i javnog života u Jugoslaviji. Međutim, valja uzeti u obzir i mnoge pozitivne aspekte Titova režima, poput ostvarenja nekih socijalnih i ekonomskih reformi, promicanja međunacionalne suradnje i odbacivanja sovjetskog modela komunizma. Dakle, jednostavno reći da pojam titoizam ispravno opisuje Josipa Broza Tita bilo bi pregrubo i nepotpuno.
23, - Uza što bi se, prema svemu dosad poznatom o Josipu Brozu Titu, trebao koristiti pojam titoizam u isključivo pozitivnom smislu, a uza što bi se trebao koristiti pojam isključivo u negativnom smislu?
Chat - GPT Odgovor: 1 / 5
S obzirom na sve dosad poznato o Josipu Brozu Titu, nije primjereno koristiti pojam titoizam isključivo u pozitivnom ili negativnom smislu. Umjesto toga, potrebno je koristiti ga u kontekstu vremena i okolnosti u kojima je titoizam nastao i razvijao se.
S obzirom na pozitivne aspekte titoizma, moguće ga je povezati s uspješnom borbu protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, kao i sa socijalističkim modernizacijama koje su uspostavile snažne industrijske i obrazovne sustave u Jugoslaviji. Titoizam se može smatrati i pokretom koji je afirmirao multikulturalnost, multietničnost i toleranciju unutar zemlje.
S druge strane, titoizam se također može povezati s negativnim aspektima kao što su prisilna kolektivizacija, represija, zatvaranje slobode govora i ograničavanje političkih prava. Osim toga, pojedini ratni zločini, kao i netransparentna vladavina i kult ličnosti oko Tita, također se povezuju s titoizmom.
Stoga bi se pojam titoizam trebao koristiti s pažnjom, uključujući obje strane medalje, pozitivne i negativne aspekte ove povijesne pojave, a o konačnoj ocjeni treba odlučiti svaki pojedinac na temelju dostupnih činjenica i vlastitih vrijednosnih kriterija.
Chat - GPT Odgovor: 2 / 5
Budući da je pojam "titoizam" prvenstveno vezan uz lik i djelo Josipa Broza Tita, njegova uporaba može biti ili pozitivna ili negativna, ovisno o kontekstu i značenju kojem se pridaje.
U pozitivnom smislu, pojam "titoizam" može se koristiti za opisivanje ideologije koja se temelji na samoupravljanju, antifašizmu, socijalnoj pravdi i borbi protiv nacionalizma i kolonijalizma. Osim toga, "titoizam" se može koristiti kao opis nekih pozitivnih aspekata Titova lika i djela, poput borbe protiv fašizma, međunarodnog ugleda koji je stekao kao vođa nesvrstanih zemalja te unutarnje politike koja je promicala socijalnu jednakost, brigu o obrazovanju i kulturi, kao i napredak industrije i infrastrukture.
U negativnom smislu, pojam "titoizam" može se koristiti za opisivanje autoritarnog režima koji je bio prisutan tijekom Titove vladavine, represivne politike prema političkim protivnicima, kršenja ljudskih prava, izolacije zemlje od zapadnog svijeta te neuspjeha u gospodarskoj sferi. Osim toga, pojam se može koristiti i za opisivanje kulta ličnosti koji je okruživao Tita, a koji je imao negativne posljedice na slobodu medija, kreativnosti i kritičkog razmišljanja.
Ukratko, pojam "titoizam" nije ni isključivo pozitivan ni isključivo negativan. Ovisi o kontekstu i značenju kojem se pridaje te se može koristiti i za opisivanje pozitivnih i za opisivanje negativnih aspekata Josipa Broza Tita i njegova političkog naslijeđa.
Chat - GPT Odgovor: 3 / 5
Iako se pojam "titoizam" može koristiti na različite načine, valja imati na umu da on ima izvorno političko značenje koje se odnosi na politiku i ideologiju koju je promovirao Josip Broz Tito i koju su slijedili njegovi sljedbenici u različitim zemljama koje su bile pod utjecajem Jugoslavije.
Stoga bi se pojam "titoizam" u pozitivnom smislu mogao koristiti za opisivanje Titove politike koja se temeljila na ideji socijalizma s ljudskim likom, bratstva i jedinstva, antifašizma, samoupravljanja, nepristranosti u hladnoratovskom sukobu i nesvrstanosti. Tito je bio lider koji je uspio održati relativno stabilnu državu u jugoslavenskom etničkom mozaiku, a pod njegovim vođstvom Jugoslavija je postala poznata po svojim velikim projektima, poput izgradnje hidroelektrana, tvornica, pruga i autocesta.
S druge strane, pojam "titoizam" u negativnom smislu može se koristiti za opisivanje nekih aspekata Titove politike koji su bili manje pozitivni. To može uključivati njegov autoritarni stil vladanja, kult ličnosti koji se stvorio oko njega, represiju prema političkim disidentima, zatvaranje novinara i drugih protivnika režima, iako se treba imati u vidu da je represija u Jugoslaviji bila manje brutalna nego u drugim komunističkim državama. Također, neki kritičari Titove politike ukazuju na njegovu promiskuitetnu osobnost i navodne zločine koje su počinili pripadnici Titovih partizana i drugih jugoslavenskih vojnih i policijskih snaga.
Stoga se pojam "titoizam" ne bi trebao koristiti isključivo u pozitivnom ili isključivo u negativnom smislu, već bi trebao odražavati objektivnu procjenu Titove politike i njezine pozitivne i negativne aspekte.
Chat - GPT Odgovor: 4 / 5
S obzirom na složenost Titove uloge i utjecaja na jugoslavensko društvo, teško bi bilo upotrijebiti pojam titoizma isključivo u pozitivnom ili negativnom smislu.
U pozitivnom smislu, pojam titoizam može se koristiti u vezi s nekim od sljedećih elemenata:
- Josip Broz Tito kao vođa partizanske borbe koja je uvelike doprinijela porazu fašizma na Balkanu i uspostavi Jugoslavije kao socijalističke države
- Ekonomski i socijalni razvoj Jugoslavije pod Titovim vodstvom, kao i uspjesi u modernizaciji društva i smanjenju siromaštva
- Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih i održavanju neovisnosti Jugoslavije u hladnoratovskom kontekstu.
U negativnom smislu, pojam titoizam može se koristiti u vezi s nekim od sljedećih elemenata:
- Represivni i autoritarni elementi Titove vladavine, kao što su politička progonstva, cenzura, kontrola medija, te zatvaranja političkih protivnika i drugih disidenata
- Odluke koje su dovele do političkih sukoba, kao što su Titova borba protiv Informbiroa, raskid s Sovjetskim Savezom i suprotstavljanje albanskim zahtjevima za većim autonomijama.
- Povijesne kritike Titove uloge u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u vrijeme raspada Jugoslavije, uključujući ratne zločine i kršenja ljudskih prava.
U konačnici, pojam titoizma bi se trebao koristiti uzimajući u obzir sve aspekte Titove vladavine i djelovanja, s obzirom na to da ono što se nekome čini pozitivnim, drugima može biti negativno, i obrnuto.
Chat - GPT Odgovor: 5 / 5
Korištenje pojma "titoizam" isključivo u pozitivnom ili negativnom smislu ovisi o kontekstu u kojem se koristi. U pozitivnom smislu, "titoizam" bi se mogao odnositi na ideje i politike koje je Josip Broz Tito promovirao tijekom svoje vladavine, kao što su socijalna pravda, antifašizam, nacionalna samoodređenost i nesvrstanost u hladnoratovskom sukobu. U negativnom smislu, "titoizam" se odnosi na negativne aspekte Titove vladavine, kao što su represija, nedemokratsko upravljanje državom, kršenje ljudskih prava, zločini protiv političkih protivnika i društvenih manjina, kao i promicanje kulta ličnosti.
Međutim, treba biti oprezan u korištenju ovog pojma, posebno u svjetlu povijesnih promjena koje su se dogodile nakon Titove smrti. Mnogi smatraju da su ideje i politike koje je Tito promovirao bile pozitivne, ali da su se te ideje iskrivile i zloupotrijebile pod kasnijim režimima. Također, korištenje pojma "titoizam" može biti vrlo kontroverzno, s obzirom na podijeljenost društva u bivšoj Jugoslaviji i različite poglede na Titovu vladavinu. Stoga bi trebalo biti oprezan i razmotriti kontekst i namjeru uporabe pojma prije nego što se koristi u bilo kojem smislu.
24, - Kako bi se u današnjoj Republici Hrvatskoj trebali odnositi prema ostavštini Josipa Broza Tita? Je li u današnjoj Republici Hrvatskoj nužna revizija pojma titoizam i kako bi ona trebala izgledati?
ChatGPT odgovora:
Pitanje kako se treba odnositi prema ostavštini Josipa Broza Tita i pojmu titoizam u današnjoj Republici Hrvatskoj nije jednostavno pitanje, jer mišljenja o tom pitanju još uvijek značajno variraju unutar hrvatskog društva.
S jedne strane, postoje oni koji smatraju da bi Tito i njegova uloga u stvaranju moderne države trebali biti poštovani, a njegova ostavština obilježena kao važan dio hrvatske povijesti. Ova skupina ljudi smatra da je Tito bio ključni lik u oslobađanju Hrvatske i Jugoslavije od nacističke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata te da su njegove reforme pomogle u modernizaciji društva i stvaranju boljeg standarda za radnike i seljake u socijalističkoj Jugoslaviji.
S druge strane, postoje oni koji smatraju da je Tito bio autoritarni lider i da je njegova vladavina bila obilježena represijom, nasiljem i kršenjem ljudskih prava. Ta skupina ljudi često povezuje Tita i jugoslavenski komunizam s totalitarizmom i osuđuje njegove akcije poput Bleiburga i Golog otoka.
U današnjoj Republici Hrvatskoj nema službenog stava o tome kako bi se trebalo odnositi prema ostavštini Josipa Broza Tita i pojmu titoizam. Svaki građanin ima pravo formirati vlastito mišljenje o tome, ovisno o vlastitim uvjerenjima i vrijednostima. Međutim, kao društvo, možemo nastojati suočiti se s prošlošću i sagledati objektivne činjenice o povijesti, a pritom paziti da ne glorificiramo jednu osobu ili ideologiju niti da ih isključivo demoniziramo.
U svakom slučaju, bilo bi korisno razmotriti reviziju pojma titoizam, ne kako bismo se u potpunosti odrekli tog pojma, već kako bismo ga mogli razumjeti na objektivniji način. To bi moglo uključivati izbjegavanje generaliziranja pojma titoizam, prepoznavanje i kritiziranje autoritarnih i represivnih aspekata Titoove vladavine, ali i priznavanje važnih doprinosa koje je Tito dao u stvaranju moderne Jugoslavije i promicanju socijalne jednakosti.