Program za lokalne izbore 2025.

 

Uvod: Republika Hrvatska – država gradova
Primjeri Urbanih klastera bliskih Puli

1. Državotvornost nade
   1. 1. Zazivanje države
      2. Antropološka sinteza matične države
         
         
2. Gradonačelnik i ideološko određenje
   
   
3. Ideološki uvjetovani gradski projekti
   1. 1. Koncesijski model javnog najma privatnog vlasništva. Primjer zgrade Pošte i Robne kuće
      2. Sinergija javnih ustanova. Primjer Istarskog narodnog kazališta i Doma branitelja
      3. Stanogradnja i nova uloga države
      4. Demografija, Gen-Z i neodrživost kulta mladosti
      5. Ideološki pristup sportu u Gradu
      6. Gradski program skautiranja
      7. Atletski tunel, Veslački tank i Olimpijski bazen na čekanju
         
         
4. Opći gradski projekti
   1. 1. Održivi razvoj
      2. Velike naspram malih parkirališnih kuća
      3. Pulski željeznički ipsilon, Fly & Sail program, Garaža br.1
      4. Garaža br.2
      5. Garaža br.3
      6. Parkiralište bolnice
      7. Tehnološki park kao spojnica parka na Monte zaru i parka grada Graza
      8. MajUlika - platforma očuvanja brodogradnje u Puli i Rijeci
5. Biografija

 

Uvod: Republika Hrvatska – država gradova

 

Republika Hrvatska država je gradova. Gradovi su njezini nukleusi, one točke kroz koje država komunicira sa svojom periferijom. To ne znači da županije nemaju svoju ulogu no one odumiru već dulje vrijeme. U Istri to najbolje ilustrira slučaj županijskog odlagališta otpada na Kaštijunu, kao i potpuni izostanak odgovornosti za donošenje odluka kakvima su, usporedbe radi, svakodnevno izloženi gradonačelnici i načelnici.

Ono što će u budućnosti nadomještati županije – a za to ne treba biti veliki futurolog – jest pojam projektno orijentiranih urbanih klastera.

Primjeri Urbanih klastera bliskih Puli

1. Urbani klaster južne Istre. Glavna zadaća ovoga klastera bila bi da po pitanju Kaštjuna uspostavi komunikaciju sa Urbanim klasterom Sjeverne Istre radi razdvajanja županijskog centra u dva samostalna dijela. Po dosadašnjim iskustvima, to očito nije moguće učiniti kroz institut istarske županije.
   
   
2. Urbani klaster koji čine Žminj i Labin koje će povezati novi krak istarske autoceste s ciljem potpore u realizaciji te prometnice.
   
   
3. Brijunski urbani klaster koji uključuje Pulu, Fažanu i Vodnjan. Smisao njegova postojanja nije samo infrastrukturno gospodarenje brijunskim priobaljem već i razvojni potencijal koji pruža pulski željeznički Ipsilon kojim bi se povezali Vodnjan i Zračna luka sa pulskim Forumom, čineći time Grad Pulu jedinstvenom Fly & Sail destinacijom.
   
   

Slogan ovog programa pod nazivom Državotvornost nade ima dvostruko značenje - jedno se odnosi na nade u potporu države u projektima Grada, a drugo se tiče našeg općenitog razumijevanja pripadnosti matičnoj državi.

1.1 Zazivanje države

Grad Pula već godinama ne uspijeva pokrenuti nijedan ozbiljniji razvojni projekt bez sudjelovanja države. Pulska Riva u potpunosti je talac Hrvatskih željeznica; dok se ne riješi pitanje željezničke pruge koja prolazi Rivom, svako ulaganje u taj prostor ostaje bespredmetno. Propašću Uljanika, ovisnost o državi i nade u državnu intervenciju postale su još izraženije.

Kada govorimo o državi, valja jasno reći: država nije HDZ. Nedavni predsjednički izbori pokazuju kako je izborna baza države – ona baza sa kojom Grad Pula mora administrativno surađivati – izrazito domoljubno nastrojena, i to bez obzira na postojeće ideološke podjele.

Jedna od prepreka u ostvarenju razvojnih projekata u Puli leži u povijesti odnosa Istre s matičnom državom. Osjećaj pripadnosti Puležana prema matičnoj državi – toj dakle državi pulske nade – mora danas biti emocija ispunjena sadržajem a ne kao dosad interesom.

1.2 Antropološka sinteza matične države

Vođen traženjem tog senzibiliteta prema matičnoj državi, namjerio sam uobličiti vlastiti pogled na antropološku sintezu hrvatske državnosti namjenjen široj čitalačkoj publici. U ovom tekstu donosim njegov uvodni dio, dok se cijeli uradak može pročitati u nastavku.

"Tisuću i sto godina Hrvatskoga kraljevstva, koje ove godine obilježavamo, iznimno je dug povijesni ciklus pa tako danas možemo tvrditi da je hrvatski narod proizišao iz hrvatske državotvornosti – a ne obrnuto. Ta je tvrdnja, i značajna i oportuna, posebno za nas u Istri, jer možemo reći da današnja hrvatska državotvornost jednako pripada svim autohtonim narodima današnje Hrvatske – kako slavenskog tako i romanskog podrijetla."

Nastavak na slijedećoj poveznici: https://www.gradpula.eu/antropoloska-sinteza-maticne-drzave.html.

2 - Gradonačelnik i ideološko određenje

Mišljenja sam da gradonačelnik mora biti ideološki određen – osim ako svoju ulogu ne vidi isključivo kao ulogu komunalnog redara. Nakon odrastanja u jednopartijskom sustavu, a zatim i otvaranja prema parlamentarizmu devedesetih godina, privlačna mi je bila ideja liberalizma i uljuđenog domoljublja Dražena Budiše, naspram epskog domoljublja Vlade Gotovca ili vojničkog domoljublja Franje Tuđmana. Iz razloga koje ovdje neću navoditi, danas mogu reći samo jedno – mogu biti sve, samo ne liberal.

Nakon višegodišnjeg propitivanja ideja prema kojima gajim naklonost i poštovanje, ostalo mi je ono završno, još neodgovoreno pitanje: postoji li demokršćanska ljevica? Najprije valja reći da ljevica nije čovjeku prirodna kategorija. Čovjeku je u prirodi da bude liberalan. Biti ljevičarom – dakle, pružati zaštitu onome tko je u lošijem društvenom položaju, na uštrb vlastite slobode – nije proizvod čovjekove prirode, već čovjekova duha. I tu nastaje temeljni problem u stoljetnom sukobu Crkve i ljevice – sukob oko autorskih prava. Sukob oko prava na područje duhovnosti čovjeka, u koje je ljevica kada se pojavila, ušla bez kucanja.

No danas ljevice, osobito one izvorne europske, gotovo da nema, a Crkve se pritom sve više pretvaraju u trgovačke centre.

Zato bi pitanje možda ipak trebalo preformulirati. Ne pitati se postoji li demokršćanska ljevica, nego – postoji li potreba za njom?

3 - Ideološki uvjetovani gradski projekti

 

3.1  Koncesijski model javnog najma privatnog vlasništva. Primjer zgrade Pošte i Robne kuće

Izvanredne ideje prenamjene Pošte u Gradski muzej, kao i Robne kuće u Sveučilišnu knjižnicu, u liberalnom bi modelu značile da država osigura potrebna sredstva za otkup tih prostora – i stvar bi bila riješena. No, je li to realno očekivati? Je li cilj takvog očekivanja upravo to da ih se nikada ne dočeka?

Zašto država i lokalna uprava ne bi postale zajednički koncesionari na privatnom zemljištu i zajednički snosile trošak koncesije? Doba nacionalizacije, kao ekstremne i totalitarne metode, je prošlo. No države danas imaju, ili bi trebale imati, transparentne mehanizme za realizaciju takvih projekata. Ako ih i nemaju, upravo su ova dva slučaja dobra prilika da ih razviju.

3.2  Sinergija javnih ustanova. Primjer Istarskog narodnog kazališta i Doma branitelja

Trebaju li dvije javne ustanove međusobno prenositi vlasništvo kako bi neki projekt profunkcionirao? Ili je i to još jedan od projekata koji se stavlja "na čekanje" s ciljem da nikada ne zaživi? Sinergiju tih dviju susjednih ustanova moguće je ostvariti bez uklanjanja ograda i bez prijenosa vlasničkih prava.

Ako je suditi prema zgradama na kazališnoj strani, Kazališni trg moguće je urediti korištenjem samo ceste, i to kao tri horizontalna platoa koji bi činili vizualnu cjelinu sa stubama Jurine i Franine. Prvi, najveći plato, ispred kazališta, bio bi u razini s terasom Doma branitelja, s pripadajućim stepeništem na njegovoj donjoj strani, duž cijele širine.

3.3  Stanogradnja i nova uloga države

Nakon godina oslanjanja na liberalne modele poticane stanogradnje, netko se napokon – tek kada je voda došla do grla – dosjetio da bi i država mogla poticati samu sebe u izgradnji stanova i kroz priuštivi najam izaći ususret vlastitim ugroženim skupinama. Uspješnost modela koje Republika Hrvatska trenutno priprema ovisit će ponajprije o njihovoj transparentnosti i razumljivosti za široki sloj građana.

Ovisit će također i o prihvaćanju novih tehnologija u stanogradnji, primjerice 3D printanja. Predložio bih stoga da se na razini županije osnuje Tehnološki institut za inovativnu stanogradnju. Istarska županija turistička je regija, a turiste privlače nova ulaganja i redovito održavanje postojećih kapaciteta. No ta očekivanja, s obzirom na rast troškova gradnje i time produžene rokove povrata investicija, postaju sve teže održiva. Upravo bi u takvim okolnostima Institut za inovativnu stanogradnju mogao pronaći snažnog partnera u turističkom sektoru za primjenu svojih rješenja. Treba imati na umu da državna stanogradnja i turizam dijele zajednički interes – dostupnost cijena u graditeljstvu.

Grad bi se trebao uključiti u izgradnju radničkih naselja za sezonske radnike. Pod „naseljem“ ovdje se misli na manje stambene jedinice koje ne zahtijevaju zasebnu infrastrukturu kao što je to slučaj s cijelim kvartovima. Uobičajena praksa je da hotelske tvrtke same grade takve objekte za svoje radnike. No, uključivanjem gradova u tu djelatnost moglo bi se djelomično riješiti i pitanje nedostatka kadra u javnim službama.

Kvaliteta smještaja postaje sve važniji kriterij koji sezonski radnici navode prilikom odabira poslodavca.

3.4  Demografija, Gen-Z i neodrživost kulta mladosti

Demografija je, razumljivo, jedna od najzastupljenijih tema u javnom prostoru. Širom svijeta provode se opsežne studije kako bi se pronašla učinkovita rješenja problema. Te se studije često preklapaju s jednako opsežnim biheviorističkim istraživanjima tzv. generacije Z – mladih rođenih između 1995. i 2012. godine – za čije se potrebe, kako se tvrdi, gradi današnje društvo.
U svojem sam poslu često radio upravo s tom generacijom. Temeljno što o njoj znam jest da je u stalnoj potrazi za uzorima. Iz te je potrage proizašao i fenomen koji nazivamo kulturom otkazivanja (cancel culture), a koji proizlazi iz umjetno stvorenih, često stranih uzora koji im se nameću.

Uzori koje generacija Z podsvjesno traži nisu influenceri ili slavne osobe, već njihove bake i djedovi, njihove majke i očevi – ljudi kojima je neodrživi liberalni kult mladosti oduzeo dostojanstvo. Mladima nikada nije bilo bolje nego danas. Nikada im se nije nudilo toliko mogućnosti kao što im se nude sada. No liberalna dodvoravanja i poticaji nisu ono što im istinski treba. Ono što im je potrebno jest vratiti dostojanstvo njihovim roditeljima i djedovima. Generacijski inkluzivne politike – politike međugeneracijske sinergije – upravo su ono što mladima danas treba, iako toga možda nisu svjesni.

Projekti generacijske uključivosti i cjeloživotnog učenja nude izgradnju jedne posebne kulture koju možemo nazvati kultura odbacivanja (rejection culture) proizašla iz duhovite doskočice zagovaratelja cjeloživotnog učenja: "Ljepota starenja je u tome da na svaku novo naučenu korisnu stvar zaboraviš najmanje pet nekorisnih."

3.5  Ideološki pristup sportu u Gradu

Tenis i skijanje sportovi su iz kojih dolazim. No ljudima iz mojeg okruženja poznato je da tim sportovima sociološki ne pripadam. U njima sam dobar, volim ih i omogućuju mi bavljenje sportom uz sasvim pristojno podmirivanje mjesečnih obaveza. No sportovi koji su me oduvijek privlačili su sportovi u kojima nisam toliko dobar. A to su košarka, odbojka i bazični sportovi. Bilo bi oportuno i populistički reći da me zanima nogomet no to jednostavno ne bi bila istina. Kao tinejdžer sam ispratio Dinamovo proljeće 1982. i uspješne nastupe Hrvatske reprezentacije. Uspješnih nastupa bivše države se ne sjećam iz razloga što ih uglavnom nije niti bilo. I to bi uglavnom bilo to.

Vrijeme mojeg odrastanja vrijeme je Dražena Petrovića i enormne pokretačke snage koja je okruživala fenomen njegova igranja. Ono što je košarku onoga vremena uzdiglo a što današnjem sportu - u kojem se jedino priča o novcu - nedostaje, jest sistematski sustav skautiranja. Iz osobnog iskustva mogu reći da sportu nisu potrebna talentirana djeca već prije svega motivirana djeca. I to je ono što sustavi skautiranja današnjem sportu prvenstveno trebaju omogućiti. Talent i izvrsnost će pri tom već naći svoj put.

3.6  Gradski program skautiranja

Predlažem program koji bi uključivao četiri ovlaštena profesionalna skauta, imenovana od strane Sportske zajednice Grada – po jednog iz malog nogometa, košarke, odbojke i rukometa. Program bi uključivao i obvezu Grada da svako javno igralište ima domara zaposlenog na pola radnog vremena, po mogućnosti umirovljenika i bivšeg sportaša.
Jedna od zadaća gradskih skauta bila bi organizacijska podrška domarima i nastavnicima tjelesnog odgoja u organizaciji školskih i rekreativnih natjecanja, na kojima bi se mogla prepoznati djeca motivirana za sport. Takva bi djeca bila preporučena sportskim klubovima. Klubovi si ne mogu priuštiti trošenje resursa na djecu koja nemaju osnovnu motivacijsku bazu za bavljenje sportom.

3.7  Atletski tunel, Veslački tank i Olimpijski bazen na čekanju

Postojeći gradski atletski stadion pruža mogućnost natkrivanja donjeg parkirališta koje bi omogućilo 5 atletskih staza u punoj širini i u dužini od 100 m te eventualno izgradnju dvoranskog dodatka na zelenoj površini na južnom nastavku tribina. Takav atletski tunel omogućio bi cjelogodišnje bavljenje atletikom te uvođenje elementarnog motoričkog učenja kretanja kao dodatnog obaveznog programa u vrtićima i nižim razredima osnovnih škola.

Izgradnjom bazenskog kompleksa na Verudi nije nestala potreba Grada za slatkovodinim bazenom olimpijskih dimenzija. Grad u svojim budućim razvojnim projekcijama treba uzeti u obzir tu činjenicu. Olimpijski bazen na otvorenom i s tribinama za gledatelje mogao bi znatno produžiti sezonu plivanja na otvorenom te skratiti sezonu plivanja u zatvorenom što bi pridonijelo znatnim uštedama u režijskim troškovima i troškovima održavanja postojećeg zatvorenog bazenskog kompleksa.

Uz atletiku i plivanje, veslanje se po svojoj motoričkoj strukturi također može smatrati bazičnim sportom. Prilikom izgradnje novog veslačkog doma trebalo bi predvidjeti i prostor za veslački tank – inače dobro poznatom trenažnom alatu u zemljama s razvijenom veslačkom tradicijom. Time bi gradski veslački klub postao jedinstven takve vrste u Hrvatskoj.

 

4 - Opći gradski projekti

Uvod

Grad Pula zarobljenik je Hrvatskih željeznica i Uljanika, a time i države. Bez jasne odluke Grada o tome što učiniti sa željezničkom prugom koja prolazi uz obalu, te kako preraspodijeliti prostor Uljanika, nije moguće razumno započeti nijedan ozbiljan projekt u užoj gradskoj jezgri. Samim time, nije moguće ni ozbiljno polemizirati oko broja metara za koje bi trebalo proširiti Rivu.

4.1  Održivi razvoj

Pojam održivog razvoja definira se kao “očuvanje javnih prostora za kreativni razvoj budućim generacijama”. Radi boljeg razumijevanja toga pojma, uvode se termini Greenfield i Brownfield područja.
Uljanik i neiskorištene industrijske površine na sjeveru Grada mogu se svrstati u Brownfield područja. S druge strane, Vallelunga — izuzev manjeg dijela uz most na Mandraču — te Muzil — osim objekata unutar tvrđave Marie Luise i uvale Fisele — trebali bi se tretirati kao Greenfield područja. To znači urediti šetnice, postaviti javnu rasvjetu i na taj ih način konzervirati za buduće naraštaje.

Grad Pula već sada ima previše obveza prema svojim Brownfield područjima.

4.2  Velike naspram malih parkirališnih kuća

Nesigurnost u pronalaženju parkirnog mjesta u manjim, raštrkanim garažnim kućama predstavlja prevelik vremenski rizik za svakog vozača. Grad bi taj problem mogao riješiti s tri veće garažne kuće. Preduvjet za izgradnju treće kuće bila bi prethodna odluka o stavljanju u funkciju tzv. pulskog željezničkog ipsilona.

4.3  Pulski željeznički ipsilon,  Fly & Sail program,  Garaža br.1

Jedini smislen projekt očuvanja željezničke pruge je u povezivanju Zračne luke sa pulskim Forumom što bi, uz izgradnju velike garaže na tom potezu, primjerice u kamenolomu Vidrijan, učinilo Grad Pulu cjelogodišnjom Fly & Sail destinacijom. Time bi Grad mogao postati zanimljiv brodarskim kompanijama koje bi zasigurno našle svoj interes u postojanju toga minimalno invazivnog projekta po okoliš Grada i njegove okolice.

4.4  Garaža br.2

Preraspodjela prostora Uljanika najvažnije je pitanje kada je riječ o parkiralištima u Puli, ali i temeljno pitanje za očuvanje brodogradnje — ako joj se želi omogućiti novi početak. Velika garažna kuća na sadašnjem prostoru Uljanika, od zgrade uprave pa sve do Bulevara, mogla bi se podići na četiri etaže plus krovnu, bez narušavanja okolnog prostora. Time bi se pokrio potez od Foruma do Giardina kao važnog cjelogodišnjeg gradskog atraktora. Površina koju taj prostor nudi prelazi 17.500 m².

Pulska Arena jest i ostaje glavni gradski atraktor — ali sezonski. Vozila bi iz njene blizine trebalo maksimalno udaljiti. Postojeći parking na Karolini trebalo bi natkriti samo do polovice, i to isključivo radi proširenja Trga ispred Arene. Pri tome se ne bi smjela narušiti vizura na parkove ispod Arene.

4.5  Garaža br.3

Trenutno je u pripremi velika garažna kuća pored nogometnog stadiona. Od nje do pulske Tržnice, kao najbližeg gradskog atraktora, prosječnom pješaku treba desetak minuta. Riječ je o rizičnom, ali ipak prihvatljivom rješenju — ako drugoga nema. Međutim, treba ispitati mogućnost izgradnje velike garaže kod zgrade Croatie. Do Tržnice je otuda potrebno dvostruko kraće pješačenje, a može se postići i veća iskoristivost prostora (ca 4.000 m²) ako bi se cesta koja razdvaja prostor sačuvala kao prolaz u prizemnoj etaži.

4.6  Parkiralište bolnice

Pulska bolnica moći će se smatrati dovršenom tek kada se njenom prezasićenom parkiralištu doda još jedna parkirališna etaža. Do tada, Bolnici bi trebalo dati na upravljanje parkiralište pored McDonald'sa, čije se dosadašnje korištenje nije pokazalo svrsishodnim.

4.7  Tehnološki park kao spojnica parka na Monte zaru i parka grada Graza

Kao nekadašnji student zagrebačkog FER-a, stipendist Uljanikova računarskog centra te magistar računarstva ističem potrebu za jedinstvenim ne samo gradskim već županijskim tehnološkim parkom u Gradu Puli.

Široko rasprostranjeni naziv Tehnološki park nije nimalo slučajno odabran upravo kao takav.

Naziv Tehnološki park zvuči otvoreno, nenametljivo i više poticajno nego imperativno. On stvara dojam prostora za razvoj i suradnju. U tom smislu, naziv Tehnološki park ima i psihološku i društvenu dimenziju, osmišljenu da smanji pritisak i potakne dugoročnu kreativnost. U kontekstu računalne i inovacijske industrije, gdje je "burnout" česta pojava, ovakav naziv i koncept prostornih rješenja okruženih zelenilom služe i kao poruka da se mentalno zdravlje i kvaliteta radnog života shvaćaju ozbiljno.

Kao lokaciju Tehnološkog parka predložio bih gornje etaže buduće velike garažne kuće na prostoru bivšeg Uljanika — od zgrade uprave do Bulevara. Površina od preko 17.500 m², uz mogućnost dodavanja još jedne etaže, više je nego dostatna za potrebe takvog centra. Garaža s dvije ili tri etaže, uz Tehnološki park iznad njih, činila bi jedinstvenu cjelinu koja ne bi narušavala autonomiju ostatka prostora nekadašnjeg Uljanika.

Takav bi Tehnološki park imao obilje vlastitog zelenila i direktnu pješačku poveznicu s Parkom na Monte Zaru i eventualnim budućim Planetarijem. S druge strane, imao bi pješački pristup Parku Grada Graza i širem gradskom prostoru. Bio bi to svojevrsni hommage nekadašnjem Uljanikovom Centru za elektroničku obradu podataka koji se nalazio upravo na tom prostoru i koji je svojom potporom odškolovao mnoge prve generacije pulskih računaraca među kojima i mene osobno.

4.8  MajUlika - platforma očuvanja brodogradnje u Puli i Rijeci

Svojevremeno su radi očuvanja brodogradnje učinjeni značajni koraci na ujedinjenju pulskog i riječkog brodogradilišta. Ispostavilo se da su ti koraci u konačnici doveli do propasti oba ta dva giganta. Razlog tome je što je taj pokušaj odrađen nasilno i tehnokratski, bez uzimanja u obzir emotivne dimenzije tog udruživanja ispunjene stoljetnom tradiciom i ponosom lokalnih ljudi.

To je udruživanje trebalo otpočeti jasnim i transparentnim izborom zajedničkog naziva koji bi očuvao i uključivao tradiciju oba ta dva brodogradilišta. Primjer imena koje ovdje predlažem - MajUlika - očuvao bi jasnu poruku nastavljanja obiju naših brodograđevnih tradicija. Nakon onog najvažnijeg - izbora imena, gradovi Pula i Rijeka trebaju jasno postaviti svoje zahtijeve na takvo udruživanje.

Grad Pula za početak ima dva najvažnija uvijeta:

• proporcionalna podjela radnih mjesta na okvirni odnos 50-50
• podjela proizvodnog procesa koji ne bi ugrožavao gospodarski razvoj pulskog zaljeva i Grada Pule. Lupanje limova npr. može nekome zvučati romantično no za Grad ne može više biti prihvatljivo.

Prije bilo kakvog koraka udruživanja ili privatizacije potrebno je jasno odrediti gabarite prostora koje Uljanik nudi. Obala ispred Foruma, kao i ovdje opisani prostor centralne gradske garaže s tehnološkim parkom, treba hitno izuzeti iz bilo kakvih kalkulacija očuvanja brodogradnje.

Ukoliko bi i Tehnomont iskazao želju za preseljenjem na prostore današnjeg Uljanika to bi otvorilo mogućnost da se njegova današnja lokacija preuredi u jedinstveno Spomen područje Podkapelski-Micheletti kojime bi se obilježile dvije najveće ljudske tragedije našega zaljeva, one s eksplozijom mina iz 1946. i one s potapanjem broda Viribus Unitis iz 1918. kao i objedinjeno sjećanje na dvije najistaknutije - svake na svoj način - personifikacije tih događaja, one na liječnika Geppina Michelettija i one na admirala Janka Vukovića Podkapelskog.

5 – Biografija

Ime mi je Petar Bačić, rođen sam i odrastao u Puli 1965. godine, srednjoškolsko obrazovanje završio u pulskoj Gimnaziji, matematičko-informatički smijer. Diplomirao računarstvo na FER-u u Zagrebu i izobrazbu za sportskog učitelja pri KIF-u u Zagrebu i pri austrijskom skijaškom savezu.

Pored studiranja u Zagrebu živio sam i radio tri godine u Frankfurtu na Majni. Posljednjih deset godina živim na relaciji Pula-Villach što vremenski odgovara udaljenosti do Zagreba uz razliku mnogo jeftinije cestarine.