Antropološka sinteza matične države

Kulturna antropologija istražuje kako nastaju i kako se mijenjaju nacionalni identiteti kroz povijest, obrazovanje, religiju i kulturu. Ona može biti korisna ako se temelji na pronalaženju zajedničkih vrijednosti među različitim identitetima i kritičkom preispitivanju prošlosti uz dekonstrukciju povijesnih mitova. U post konfliktnim društvima poput našeg, kulturna antropologija može značajno doprinijeti stvaranju zajedništva i inkluzivnih identiteta.

Tisuću i sto godina Hrvatskoga kraljevstva, koje ove godine obilježavamo, dug je povijesni period. Zbog toga danas sasvim utemeljeno možemo ustvrditi da je hrvatski narod proizišao iz hrvatske državotvornosti – a ne obrnuto. Ta je tvrdnja, i značajna i oportuna, posebno za nas u Istri, jer možemo reći da današnja hrvatska državotvornost jednako pripada svim autohtonim narodima današnje Hrvatske – kako slavenskog tako i romanskog podrijetla.

1. Simbolika Hrvatske državotvornosti i Papinski put svile
2. Ugarsko-Hrvatska personalna unija
3. Posljedice Ugarsko-Hrvatske personalne unije
4. Južnoslavenska zajednica i Austro-ugarska monarhija
5. Paralelni svjetovi Istre i Hrvatske
6. Trideseta obljetnica Dana pobjede i domovinske zahvalnosti
7. Fenomen Marka Perkovića Thomsona
8. Pozdrav ZDS
9. Zavičajnost Istre
   
   

 1 - Simbolika Hrvatske državotvornosti i Papinski put svile

Geopolitičke okolnosti stvaranja srednjovjekovne Hrvatske danas imaju simboličko značenje za sve kršćane jer govore o potpuno neutemeljenom mistificiranju srednjovjekovnog crkvenog raskola.
U vrijeme stvaranja srednjovjekovne Hrvatske, Papinska je država vrhovni diplomatski autoritet kršćanske Europe. Dva velika carstva, Bizantsko i Franačko, mletačkim trgovačkim brodovima održavaju veze istočnih i zapadnih kršćana na putu od Venecije do Carigrada. Na tom putu kojeg možemo nazvati Papinski put svile, otoci istočnog Jadrana od Pule do Dubrovnika i sigurnost njihova kopnena zaleđa dali su geopolitički smisao postojanja prvih Hrvatskih država.

2 - Ugarsko-Hrvatska personalna unija

Geopolitičke odnose stvaranja srednjovjekovne Hrvatske ne mijenja crkveni raskol već slabljenje Bizanta i time uvjetovani prvi križarski ratovi. Dugogodišnje sukobe Hrvata i Mađara u obrani istočnog Jadrana okončava tadašnja Papinska diplomacija, prvo pokrštavanjem Mađara a potom i stvaranjem Ugarsko-Hrvatske personalne unije, prvobitno zamišljene pod hrvatskom krunom, vjenčanjem Slavonca Zvonimira i Mađarice Helene. No stvaranje toga, za kršćane toga doba iznimno važnog vojnog saveza, otpočinje pod mađarskom krunom rušenjem kralja Zvonimira godine 1089. godine. Događaja iznimno važnog za sudbinu kršćanske Europe i sve današnje južnoslavenske narode.

3 - Posljedice Ugarsko-Hrvatske personalne unije

Nezadovoljstvo personalnom unijom pod mađarskom krunom dovelo je do složenog i dugotrajnog procesa stvaranja Bosne i Srbije. Narodi Bosne i Hercegovine odbacili su kršćanstvo i trebalo je gotovo 200 godina do pojave i dolaska Franjevaca za povratak Bosne u europsku zajednicu kršćana. Srbija je pri tom, jednako tako dugotrajno i mukotrpno, na poticaj Papinske diplomacije - što se danas iz dnevno političkih razloga prešućuje - i uz suradnju s Carigradskim patrijarhom osnovala prve Srpske države i vlastiti istočnokršćanski red, koristeći geopolitički interes očuvanja kršćanstva na preostalom prostoru južnoga Balkana. Crna Gora u tom našem državotvornom četverolistu, kao pradomovina Srpskoga naroda i uz njeno katoličko primorje govori nam, baš kao i srednjovjekovna Hrvatska državotvornost, o potpuno neutemeljenom mistificiranju i preuveličavanju srednjovjekovnog crkvenog raskola.

4 - Južnoslavenska zajednica i Austro-ugarska monarhija

Austro-ugarski vojni savez katoličkih zemalja nastao je kao sljednica Ugarsko-Hrvatske personalne unije a time i srednjovjekovne Hrvatske državotvornosti. Austro-ugarski savez sklopljen je nakon poraza Ugarsko-Hrvatske unije od strane Osmanlija na Mohačkom polju. Puno godina nakon toga, okvirno s padom Napoleona i slabljenjem Osmanske prijetnje, otpočinju pokreti stvaranja nacionalnih država diljem Europe a samim time i potraga za nacionalnim identitetima pojedinih naroda.

Izvorna ideja južnoslavenske zajednice biskupa Strossmayera, kao i mnoge dotadašnje mirnodopske inicijative, potakla je papinska diplomacija s ciljem očuvanja Austro-Ugarske monarhije. Mnogi će danas reći da je ta ideja predstavljala stvaranje velike Hrvatske unutar monarhije, no neće time biti u pravu. Cilj stvaranja južnoslavenske zajednice bio je omogućiti ravnopravan položaj južnoslavenskih naroda austrijskom i mađarskom narodu temeljeći te zahtjeve na zalogu srednjovjekovne Hrvatske državotvornosti.

No tadašnjoj eliti Austrije i Mađarske ravnopravan položaj južnoslavenskih naroda nije bio prihvatljiv pa su zdušno poticali stvaranje iracionalnih mitova o Srbima, inače stoljećima potlačenom narodu pod Osmanskom vlašću, kao pijemontu južnoslavenskog ujedinjenja. A sve s ciljem stavljanja južnoslavenskih naroda u sebi podređen položaj. Tu luđačku košulju pijemonta južnoslavenskog ujedinjenja prihvatila je i poticala potom tadašnja carska Rusija iz motiva naravno, potpuno različitih onima Austro-ugarske elite.

5 - Paralelni svjetovi Istre i Hrvatske

Paralelni i nespojivi svjetovi temeljni su ideološki problem današnje Hrvatske. Među Istrijanima postoje dva takva svijeta – ona Residentne i ona Iseljene Istre. U ostatku Hrvatske ti su se svjetovi u međuvremenu izmiješali, no i dalje su potpuno nespojivi. Razlog su duboki tragovi koje je poslijeratno nasilje ostavilo na one koji su mu bili izloženi. Europa je po okončanju rata prešutno prihvatila poslijeratne odmazde, odala ljudsko poštovanje prema stradalima i krenula je naprijed.

U odnosu na ostatak Europe, u Istri i ostatku Hrvatske poslijeratne odmazde imaju svoje posebnosti za koje je od iznimne važnosti ispravno ih protumačiti budućim generacijama. Te posebnosti leže u fenomenu ideološkog preuzimanja narodno-oslobodilačke borbe od strane jugo-unitarne struje (naspram federalističke struje) u okolnostima nametanja obnove Jugoslavije koju je tada od Tita zahtijevala međunarodna zajednica. Bilo je to vrijeme kada je svaki i najmanji lokalni vlastodržac mogao u ime jugo-unitarizma ili tko zna već kakvog ideološkog tumačenja, ubijati i pljačkati kako je htio. To je trajalo sve do 1948. i rezolucije Informbiroa kojoj je primarni cilj bio spriječiti bezakonje koje je do tada vladalo. Raskol sa Staljinom i Ruskim utjecajem bio je tek bonus u tom unutarnjem zavođenju reda.

No u te tri godine poslijeratnog nasilja jugo-unitarna struja uvelike je uspjela preuzeti poluge moći koje se primjećuju još i danas. Netko je tako jedanput pokušao biti duhovit izrekavši da svi stradali poslije rata nisu bili baš nevini. Na toj morbidnoj duhovitosti još i danas nažalost egzistiraju i njome se hrane oba ta naša dva paralelna svijeta. I to bez ikakvog razumnog pokušaja razgovora. No razgovarati se mora. Obaveza je to prije svega prema svoj onoj plemenitoj ostavštini bratstva i jedinstva narodno-oslobodilačke borbe.

6 - Trideseta obljetnica Dana pobjede i domovinske zahvalnosti

Umetanje naziva „pobjede” u izvorni naziv Dana Domovinske zahvalnosti, hibridno je kukavičje jaje umetnuto s ciljem obezvređivanja Domovinskog rata. Hrvatska vojska ima dovoljno vrijednih i velikih pobjeda, baš onako kako to lijepo pjeva Marko Perković Thompson u pjesmi „Ako ne znaš što je bilo”.
Na Danu domovinske zahvalnosti nije potrebno govoriti o pobjedi te time stvarati dvije kolone koje se natječu čija je to pobjeda bila. Danu domovinske zahvalnosti ne trebaju niti nikakvi vojni činovi, već samo diskretno istaknute oznake postrojbi i stečenih odlikovanja. Kažem diskretno i po svakoga neuvredljivo, jer u tim kolonama kojima se Republika Hrvatska zahvaljuje svim svojim podnesenim žrtvama treba imati mjesta i za ono malo preživjelih ustaških i partizanskih vojnika. Razumjeti tu potrebu znači razumjeti onaj izvorno ljudski a ne politički smisao obilježavanja Dana Domovinske Zahvalnosti.

7 - Fenomen Marka Perkovića Thomsona

Fenomen Marka Perkovića Thompsona proizvod je politike preuranjenog mirenja potaknut od strane elita bivše države koje su se padom Miloševića ponadale da su uzroci ratova 90-tih nestali, te da je time moguće otpočeti neke nove/stare politike. No uzroci koji su doveli Miloševića na vlast nisu njegovim padom nestali nego su u tom preuranjenom pokušaju mirenja jedino u novoj Hrvatskoj politici prepoznali slabost, te su otpočeli sa izgradnjom novih platformi zamrznutih sukoba koje traju još i danas.

8 - Pozdrav ZDS

Problem HOS-a kao redovne postrojbe Hrvatske vojske nije u njihovom ZDS pozdravu već u crnoj boji uniformi koja sa postrojbama Hrvatske Vojske nikakve veze nema. Niti ne smije imati, jer crna boja u Hrvatskom narodu jedino izaziva osjećaj nelagode, umjesto osjećaja sigurnosti što je inače jedna od temeljnih zadaća Hrvatske vojske.
Pozdrav ZDS neizostavan je simbol mladalačke ludosti koja je iznijela pobjedu u obrani Hrvatske a postrojbe HOS-a su od svih postrojbi Hrvatske vojske ostavile najmanje repova zločina i pljački koji iza sebe redovito ostavljaju svi ratni sukobi.
Za postaviti je pitanje - Nisu li crne uniforme besmislena provokacija koja šteti HOS-u i Hrvatskoj? HOS je u Hrvatskoj postigao priznanje koje zaslužuje. Koliko će još trajati provociranje crnim uniformama i izazivanje nelagode u svima nama koji poštujemo ulogu HOS-a u Domovinskom ratu?

9 - Zavičajnost Istre

Današnja sveprisutna revidiranja postojećih nacionalnih identiteta u zemljama bivše južnoslavenske zajednice u drugi je plan stavilo pitanje zavičajnosti. Danas se o tom pojmu možemo referirati uglavnom na temelju sjećanja. A moje me sjećanje veže uz zagrebački klub studenata Istre kao jedinog kluba takve vrste kojega sam ikada posjećivao. Nacionalni me klubovi nikada nisu privlačili. Slično razmatranje zavičajnosti može se danas razumljivo je, još jedino čuti od bosansko-hercegovačkih franjevaca. Zapitao bih se stoga vrijedi li obrat – može li inkluzivna zavičajnost Istre danas biti uzorom narodima Bosne i Hercegovine? Može li primjer inkluzivne zavičajnosti Istre osigurati miroljubivo zaleđe Dalmacije a time i cjelokupne Republike Hrvatske čiji je Istra sastavni dio?