NDH i neostvareni južnoslavenski svijet
- okvir za dijalog -
( read an Outline for a dialogue in english )
Uvod
Gotovo 80 godina nakon završetka posljednjeg globalnog sukoba, većina zemalja sudionica opetovano su izvrtale i miješale svoju povijest, izvlačeći ono što je bilo vrijedno i odbacivale suvišno, u konačnici izgrađujući napredna društva. Razlog njihova uspjeha vrlo je jednostavan: svoj su poslijeratni put započeli s pozicija ili ratnih pobjednika ili ratnih gubitnika.
Niti jedna europska država nije doživjela nesreću da iz rata izađe istovremeno i kao ratna pobjednica i kao ratna gubitnica, zahvaljujući jedinstvenom partizanskom pokretu na području NDH. I to zajedno s njihovim paralelnim, posve nekritičkim i isključivim povijesnim istinama.
Danas nedvojbeno govorimo da je NDH bila nacifašistički satelit obilježen zločinima proizašlim iz nesposobnosti upravljanja državom, no kada pritom isključujemo mogućnost da je NDH također bila i izraz nečega drugoga, tada ne nastupamo sa pozicija povjesne istine, već s pozicija poslijeratne društvene elite.
Post-habsburška južnoslavenska zajednica
Prošlo je 28 godina od 1995.godine i završetka Domovinskoga rata, a čak 32 godine od njegova početka. Unatoč tom protoku vremena, mnogi mediji i značajan dio znanstvene zajednice i dalje raspravljaju o Hrvatskoj kao postjugoslavenskom društvu i kao dijelu tzv. postjugoslavenske regije.
Ono što spaja sve one koji se bave ovim nekritičkim veličanjem državnih tvorevina koje su dvaput propale u iznimnom krvoproliću jest to što pripadaju postjugoslavenskoj eliti, osiromašenoj intelektualnom isključivošću naslijeđenom iz udobnosti jednopartijskog društva.
Dakle, više od 30 godina od raspada diskutabilno uspješne državne zajednice, Hrvatska se još uvijek karakterizira kao postjugoslavensko društvo.
A što je sa 1941.?
Od 1918. godine prošle su samo 23 godine, pa je opravdano pitanje zašto NDH nitko nikada nije nazvao posthabsburškim društvom, kao ni pitanje sentimenta koji je tu zemlju učinio prihvaćenom u hrvatskome narodu. Vrijedi se zapitati i zašto nitko nikada nije smio povezati NDH sa stoljetnim snom hrvatskoga naroda o samostalnoj državi.
Habsburško društvo, za razliku od jugoslavenskoga, stoljećima je prisutno na ovim prostorima, i vrijednosno je prije svega predstavljalo vojni savez spram osmanskih osvajanja.
Govoreći o 1941. godini, iznimno je važno razmisliti o stupnju nerazumijevanja svega zla koje je bilo provučeno kroz te paneuropske ideologije, poput nacizma i fašizma, te takvo stavljeno pred polupismeno i ruralno stanovništvo toga vremena.
Za razliku od posthabsburškoga sentimenta koji je stoljećima bio prisutan na ovim prostorima, i kojeg danas možemo vremenski usporediti s postjugoslavenskim sentimentom, neovisno o njegovom vrijednosnom sadržaju. Kada govorimo o posthabsburškim sentimentima, ne treba zaboraviti da je ona izvorna Strossmayerova južnoslavenska zajednica, prostorno i funkcionalno zaokružena odredbama Berlinskoga kongresa iz 1878. godine, istog onog kongresa na kojem je Srbija kojoj smo se tada toliko divili i koja nam je svima bila uzor, dobila svoje prvo međunarodno priznanje kao samostalna država.
- Zašto se dakle NDH danas isključivo veže uz nacizam i fašizam bez da je se stavlja u širi povijesni kontekst. I kome je to uopće u interesu?
- Da li je to u interesu srpskoga naroda koji je stoljećima sa svojim hrvatskim susjedima, služio istog gospodara te se borio protiv istog neprijatelja? Da li se slogan "Samo Sloga Srbina Spašava" odnosi na Slogu sa svojim susjedima, ili se to odnosi na Slogu sa nekim nepoznatim, stotinama kilometara udaljenim strancem? Što nas povijesna iskustva o tome mogu podučiti?
- Da li je u interesu srpskoga naroda da se slogan "Za Dom Spremni" stavlja u istu rečenicu sa sloganom "Srbe na Vrbe", kako to već godinama rade političari koji se predstavljaju ekskluzivnim zaštitnicima srpskoga naroda?
- Zašto je i kome je u interesu da se demonizira hrvatski narod zbog svojevremenog prihvaćanja poklonjene mu države?
- Zašto se danas kada se toliko govori o Dijani Budisavljević nigdje ne govori o mnogobrojnim hrvatskim obiteljima koje su udomljavale stradalu srpsku djecu?
- Zašto se svaki pokušaj revizionizma postojećih narativa o NDH, a koji je prije svega u interesu srpskoga naroda i njegova suživota sa hrvatskim susjedima redovito naziva veličanjem NDH?
Revizija ne znači veličanje ili demoniziranje nečega. Naprotiv, smisao revizije trebao bi biti upravo suprotan, izbrisati glorificiranje i demoniziranje povijesnih činjenica.
Zašto je onda, uza sve strahote koje su se tada dogodile, potrebno dalje demonizirati NDH i narušavati izgradnju suživota Hrvata i Srba? Odgovor na sva ova pitanja vrlo je jednostavan i može se izraziti u svega nekoliko riječi, a to je – Glad za teritorijem.
Izvorni južnoslavenski svijet
Glad za teritorijem izvorne Strossmayerove južnoslavenske zajednice između rijeka Sutle i Drine, sa kojom Srbija, pa čak niti Slovenija nikakve veze nemaju. Izvorni projekt južnoslavenske zajednice projekt je nenasilne decentralizacije habsburške monarhije gdje je jezik, u tadašnjem sveeuropskom procvatu parlamentarizma, imao ključnu ulogu u formiranju novonastalih država.
Kao višejezične, no još uvijek pretežito slavenske regije unutar monarhije, Istra i Vojvodina također su se podrazumijevale dijelom te izvorne južnoslavenske jezične zajednice. Za razliku od Slovenije koja zbog jezične posebnosti ipak nije u potpunosti pripadala tom krugu.
Pucnji u Sarajevu 1914. godine nisu bili pucnji u nekakvog kolonijalnog gospodara, već su to bili pucnji u onu izvornu južnoslavensku zajednicu koja je trebala nastati kao dio decentraliziranog habsburškog vojnog saveza, koji je padom osmanskog carstva izgubio onaj kohezioni smisao svojega postojanja. Ono što je te 1941. NDH za hrvatski narod trebala biti je upravo onaj stoljetni san o vlastitoj državi koji se raspadom osmanskog carstva pripremao i očekivao već dugi niz godina, pa i stoljeća.
Nikakve veze sentiment većine pristaša NDH nije imao sa tom paneuropskom nacifašističkom obmanom koja je toliko zla nanijela svim europskim narodima.
Danas možemo konstatirati da je 1914. godina označila kraj izvornog i iskrenog južnoslavenskoga svijeta, te da se od tada nalazimo u stvarnom postjugoslavenskome svijetu, gdje ono post simbolizira nešto što je tada ubijeno. Svijet poslije 1914. godine koji se netočno naziva jugoslavenskim umjesto postjugoslavenskim, svijet je koji je obilježio čitavo jedno stoljeće besmislenih krvoprolića i patnji svih naroda na ovim prostorima.
O pozdravu Za Dom Spremni
Kada danas govorimo o pozdravu, odnosno sloganu "Za Dom Spremni" iz 1941. godine i tadašnjem nedvojbeno post-habsburškom društvu, treba reći da je domobranstvo, od izvorno habsburškog izraza "Heimwehr", koje slogan "Za Dom Spremni" suštinski opisuje, kao vojna doktrina monarhije bilo duboko ukorijenjeno u hrvatsko, pa i ono šire, izvorno južnoslavensko društvo odano tadašnjem carstvu.
Velikosrpska monarhija između dva rata nije imala za takvo što razumijevanja, pa je ukinula domobranstvo a ponovo ga je vratio Josip Broz Tito, nazvavši ga pomalo nespretno Teritorijalnom obranom, također prema izvorno habsburškom izrazu "Landwehr". Koliko je to bilo nespretno možemo vidjeti upitavši se, da li bi danas bili sretniji da su dijelovi hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata umjesto znakovlja "Za Dom Spremni", koristili znakovlje "Za Teritorij Spremni".
Koliko god danas pripadnici hrvatske vojske, čije su postrojbe nosile znakovlje Za Dom Spremni, iz onog prostodušnog prkosa govorili da su se borili protiv zvijezde petokrake, treba reći da su se prije svega, rame uz rame sa onima koji su također nekada nosili zvijezdu petokraku, borili protiv ljage kojom se godinama stigmatizirao hrvatski narod.
A prema svemu onome što nam je dosad o njihovom ratnom putu poznato, posebice kada je riječ o Vukovaru i stvarnom ratnom preokretu u Maslenici, tu su ljagu sa hrvatskog naroda možda i više od bilo koga drugoga potpuno zasluženo isprali.
A koristeći se pritom pozdravom Za Dom Spremni, može se i nedvojbeno se treba reći, ne da su veličali ustaštvo, nego su ga upravo od ustaštva na najbolji mogući način očistili.
Napisao: Petar Bačić u Puli, 28. svibnja 2023.